|
|
| siječanj, 2009 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ovo i ono. tu i tamo. ovdje i ondje. ...u vjecnost.
...ukoracala je u prostoriju pomalo nesigurno, uplaseno
jedan osvrt na hodnik pa se okrenula sredini prostorije
lagana, gusta svijetlo smeda kosa svjetlucala je na suncu koje je prodiralo kroz ogromne prozore s pogledom na lokrum i more
dok je okretala glavu, njezina je kosa napravila svilenast, leprsav okret
sjetno je krenula prema slobodnom mjestu kraj neke nepoznate djevojke
i dalje je djelovala uplaseno, nesigurno
bilo je tako sparno i vrelo
toplina ljetnog jutra prodirala je kroz zidove
spustila se na rub stolca nekako stvarajuci distancu
...nije joj bilo svejedno
trideset neznanaca se vrpoljilo uokolo
neki su joj se predstavili istog jutra pred gimnazijom
osjecala je nekakvu griznju savjesti jer je vecinu imena preuzelo krilo zaborava, upamtila je tek rijetka lica
nije znala sto reci, a imala je osjecaj da bi trebala progovoriti
djelovala je tako tiho
iako su se svi nelagodno vrpoljili, ipak je ucionicom lelujala prasnjava, napeta tisina
jos uvijek je osjecala Strah. Strah od rijeci. Strah od vrsnjaka koji su sjedali oko nje u ucionici
Strah.
Strah s velikim 's'...
...poput zvijeri koja je neprestano budna i promatra.
sjedala je u toj ucionici duze od vjecnosti, kako se njoj cinilo, iako su prosle samo dvije minute...
nevjerojatno kako miris moze pokrenuti lavinu uspomena ugraviranih u Vrijeme...
Vrijeme s velikim 'v'
taj cudno poznat miris u ucionici...
ljetos je sve nekako bilo ruzicasto
do tog jutra kad je i posljednje poznato, ugodno lice otputovalo
i do tog toplog popodneva kad je doteglila svoju preveliku torbu do narancastog autobusa. majka je utisnula svoj poljubac na njezin obraz
dok se penjala u autobus.
imala je osjecaj da nista vise nece biti isto, samo ako se tad okrene.
okrenula se.
i majcino lice dok se autobus udaljavao
i osjecaj koji ju je obuzimao dok je sjedala pokraj prijateljice s viskom sminke na licu i druge prijateljice koja na licu nije imala ni truncicu sminke
i nekakvo zaljenje za proslosti
a brod se nepovratno udaljavao od otoka i priblizavao Gradu
Gradu s velikim 'g'
i cinjenica da su s njima isli njihovi roditelji kao pratnja, a ona je isla sama jer su i majka i otac radili taj isti dan
mozda je cak osjetila i bol dok je ulazila u hladnu, bezosjecajnu zgradu u kojoj ce provesti ovu godinu
dok je ulazila u sobu sa zelenim zastorima i prekrivacima
i iako je vani sunce nemilosrdno przilo, unutra je bilo nekako hladno...
...osjetila je otudjenost i Strah od nepoznatog imena njezine nove cimerice na papiru. one dvije prijateljice su joj s te strane nekako ulijevale sigurnost
- nece se sama sukobiti s Nepoznatom.
...uspomene su je vratile jos dalje u barsunastu Proslost koja nije imala sminke na licu, sve je bilo bas onako kako se i odvilo, nepromjenjivo poput statue na trgu koju jos nije nagrizao zub vremena...
dogodit ce se i to, uspomene ce ostati bez detalja poput djelica koji su se otkrhnuli, popucali i nestali, zbog utjecaja Vremena, vremesne dame koja je sirila svoj utjecaj bez ikakvih pitanja i dozvola, zatim se gubeci u mramornom bezdanu poput sunca na kraj dana...
...vratila se u dan upisa u gimnaziju
osjecala je nekakvu euforiju hodajuci po rubu...
bilo je to jos jedno raskrsce, jos jedna odluka koja je pala kao sto padne i kocka strastvenog kockara u zaru borbe za pobjedu.
umjesto da skrene u klasicnu, otisla je dalje u gorostasnu zgradu na drugom kraju Grada s velikim 'g' i predala papire gospodji u godinama s iznenadjujuce crvenom kosom...
----svi su dosli s roditeljima----
ona je sama tvrdoglavo odlucila da ide sama
htjela je imati tu privilegiju da to sve sama obavi
i osjecala je zadovoljstvo ranije tog jutra kad je vidjela svoju prijateljicu s ocitim viskom sminke na licu kako ide kraj majke i onu drugu bez trunke sminke kako se krece s citavom delegacijom iz vlastite obitelji...
ona je isla Sama...
...Sama s velikim 's'...
...dok su sjecanja samostalno navirala iz bunara vremesne Proslosti, njezina je snatrenja prekinula mlada profesorica koja im je dosla pozeljeti dobrodoslicu...
Strah je bujao poput rijeke u proljece kad sav snijeg okopni...
na kraju je ustala poput ostalih i krenula prema izlazu tegleci svoj kao i obicno pretezak svezanj novih skolskih knjiga od kojih se sirio esencijalan miris novog papira i svjeze tinte.
Strah i Nesigurnost je nisu napustile
bile su to dvije mlade dame na koje Vrijeme nije imalo nikakva ucinka
u vlastitim koracima je osjecala nedostatak samouvjerenosti
...i opet ta hladna zgrada
oko nje je bilo toliko ljudi, a opet je bila tako Sama
Sama s velikim 's'
<3
